Pages

A different, more beautiful world.




Could I have to have my own world and live in it?  Can I choose instead of the red carpet, I walk a muddy trail in the spring, and the green grass in the summer, or deep snow in cold winter !? Can my means of transportation be different, less expensive and less "glamorous"? Can my yacht be humble and to cross the waves that they can not !?



If you allow me I would have my own world, and I already have it. There, somewhere in the depths of the canyon of most beautiful river in the world, Tara. And I can tell you that many envy me, I have a job I love, this picture above is my office. Every day I have clients but not those who I can not wait to get rid of , these are some nice people looking for adventure, I am a man who gives them that. In my office I have no air conditioning, the air is clean and the "chair" comfortable. I unlike many do not run away from my office, but I am  looking forward and trying to stay in it as long as possible. At work, every day I learn something new, I am concentrated and focused, not playing solitaire to  pass the time, I listen to people and their stories, trying to learn their language, or maybe find out something more about the country or city they come from. People respect me and appreciate my work, is there any greater satisfaction than that ?! to me a single working day is not the same, I'm often asked "is it ever boring" ?! I do not blame them, they were not in my position ... Someone is  searching for adventure whole life, I have it every day. Others pay their adventure, I pay for mine. I do not think about the time and days of the week,  weekend day is working day for me. Well, that's the beauty of my job and the world in which I live there at Tara, in Grab.




My house has no pool, no three floors and it is quite modest, but I sleep soundly. I do not even have a roof nor saving light bulb, I have a thousand stars and moonlight, and when this is not enough  I smoke light a candle, just like the smell of candles, and the flame which is playing in the dark. So what is  my house like?





I know, it is modest, but it has its charms, for the one who knows how to recognize them. Just look at the view ... The only noise you hear is the roar of Tara, which I love so much. And the air I breathe, oh, that's a different story. In this house, I do not have cares, no doors, no key. And is there anything more beautiful than a peaceful sleep ?!

I have neighbors, all the world's people, not those who are like nagging grannys that are bothered by the slightest noise. I do not even argue with my neighbors, I do not have a fence  nor have they, and I do not mind when theyu go through my yard, for theirs is as mine. And now you can see my neighbors, so if you have any objections please feel free to contact me.









And my colleagues , oh about them I could write for days, but I'll try to be brief. There's all sorts of people: professors, architects, economists, cooks, drivers, creative people. Anyone good at what he does. We are different and the same. All with one goal. To satisfy those people who  like us came to enjoy nature and the beauty of our place.









On our table, forgive us, no caviar nor exotic dishes. We do not have cans but homemade food we have plentiful, and who loves it can enjoy it.





We light a fire to keep us warm at night and grow closer as we sit around and sip a glass of wine with the sounds of guitars and a musician in passing. And by the fire you can meet a writer, painter, dancer, the embassadors, princess, adventurer, bakers, doctors, pharmacists. All the colorful world. And in our world gathered .

Behold, I will still choose to have  my world like this, because to me there is beautiful.

www.tara-grab.com



Facebook: Camp GRAB & ANITRA Travel Agency

Drugačiji, ljepši svijet.




Da li bih ja mogao da imam svoj svijet i da u njemu živim? Mogu li da biram da umjesto crvenim tepihom ja hodam blatnjavom stazom u proljeće, i zelenom travom u ljeto, ili pak dubokim snijegom u hladnoj zimi!? Može li moje prevozno sredstvo da bude drugačije, manje skupo i manje "glamurozno"? Može li moja jahta da bude skromna a da pređe talase koje njihove ne mogu!? 



Ako mi dozvoljavate ja bih imao svoj svijet. I već ga imam. Tamo negdje u dubini kanjona najljepše rijeke na svijetu, Tare. I mogu vam reći da mi mnogi zavide, imam posao koji volim, ovo gore na slici je moja kancelarija. Svakog dana imam klijente ali ne one kojih jedva čekam da se otarasim, ovo su neki fini ljudi željni avanture, ja sam čovjek koji im je pruza. U mojoj kancelariji ja nemam klimu, vazduh je čist a "stolica" udobna. Ja za razliku od mnogih ne bježim iz moje kancelarije već joj se radujem i pokušavam da u njoj ostanem što duže.  Na poslu svaki dan naučim nešto novo, koncentrisan sam i usredsređen, ne igram pasijans da mi vrijeme brže prođe, slušam ljude i njihove priče, pokušavam da naučim njihov jezik ili možda saznam nešto više o zemlji ili gradu iz kojeg dolaze. Ljudi me cijene, i cijene moj rad, ima li veće satisfakcije od toga?! I nijedan radni dan mi nije isti, često me pitaju: "je li ti ikada dosadno"?! Ne zamjeram im, nisu bili u mojoj poziciji... Neko traga za avanturom cijeli život, ja je imam svaki dan. Drugi plaćaju svoju avanturu, ja sam za moju plaćen. I ne razmišljam o vremenu i danima u sedmici, meni je vikend kao radni dan. E to je ljepota mog posla i svijeta u kome živim, tamo na Tari, u Grabu.




Moja kuća nema bazen, nema ni tri sprata i sasvim je skromna, ali ja mirno spavam. Nemam čak ni krov a ni štedljivu sijalicu,  ja imam hiljadu zvijezda i mjesečinu, a kad mi to nije dovoljno zapalim i svijeću, bas volim miris svijeće, i onaj plamen što se igra u tami. Pa kakva je to moja kuća?




Znam, skromna je, ali ima svoje draži, za onog ko zna da ih prepozna. Pogledajte samo pogled... Jedina buka koju čujem je huk Tare, koju toliko volim. A vazduh koji udišem, eee to je već priča za sebe. U ovoj kući ja nemam  briga, ni vrata, ni ključa. A ima li nešto ljepše od mirnog sna?! 

Imam i komšije, sve svjetski ljudi, nijesu one džangrizave babe kojima smeta čak i najmanja buka. Čak se i ne svađam sa svojim komšijama, nemam ograda a nemaju ni oni, i ne smeta mi kad prolaze kroz moje dvorište, jer njihovo je koliko i moje. A sad da vidite moje komšije, pa ako imate neku zamjerku slobodno  mi pišite.







A moje kolege, e o njima bih mogao da pišem danima, ali pokušacu da budem kratak. Ima tu svakakvih ljudi: profesora, arhitekti, ekonomista, kuvara, vozača, kreativnih ljudi. Svako dobar u onom što radi. Različiti smo, i isti. Svi sa jednim ciljem. Da udovoljimo tim ljudima koji su kao i mi  došli da uživaju u prirodi i ljepoti našeg mjesta. 










Na našoj trpezi, oprostićete nam, nema kavijara ni egzotičnih jela. Nemamo ni konzervi ali domaće hrane imamo u izobilju, pa ko voli nek' izvoli.




Vatru palimo da nas grije noću i zbliži dok sjedimo oko nje i ispijamo čašu domaćeg vina uz zvuke gitare i nekog  muzičara u prolazu. A pored vatre možete sresti pisca, slikara, balerinu, amasadora, princezu, avanturistu, pekara, ljekara, apotekara. Sav šarolik svijet. A u nasem svijetu skupio se on.


Eto, ja ću ipak odabrati da moj svijet bude ovakav, jer meni je tamo lijepo.

www.tara-grab.com



Facebook: Camp GRAB & ANITRA Travel Agency